|
|
| < | travanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Boxeve uređujem kada radnja priče počne!
Zbunjeno sam protrljala oči. Još je bio tu. Ispružila sam ruku i polako upalila lampu koja je stajala do mog kreveta. Ogrlica je još bila tu. Uspravila sam se i sjela na krevet. Posegnula sam za ogrlicom. Bila je neobično lagana, kao da je sastavljena samo od tog sjaja i te tajnovitosti. Kao u snu. Kao u snu? Kako se ogrlica koju sam sanjala pojavila ovdje?
Imala sam još tisuće pitanja, a ni jedan odgovor.
Ugasila sam svjetlo, vratila ogrlicu na ormarić i pokušala zaspati. Nisam htjela više razmišljati o tome jer sam znala da ću se samo bespotrebno mučiti razmišljanjem o njenoj tajanstvenoj pojavi. San mi nikako nije dolazio na oči. No, kasnije sam utonula u čudesan san prepun šara...
* * *
Cijelo jutro sam promatrala ogrlicu. Cijelo jutro tražila sam logično objašnjenje. Ali nije ga bilo. Ogrlica koju sam sanjala pojavila se u mojoj sobi. I sada vi tu nađite logično objašnjenje. Nema ga.
Da se malo odmorim od toga, otišla sam na sajam knjiga koji se danas održavao u našem gradu. Nije bilo nikoga iz mog razreda. Oni mrze čitanje. Meni to nikada nije bilo jasno. Ja obožavam čitati. Ja to obožavam.
Pažnju mi je privukla knjiga srebrnasto - zlatnih korica s ljubičastim odsjajem. Naziv knjige bio je Vilinska prašina. Pročitala sam tekst na poleđini knjige:
Ovo je priča o djevojci Omalie Johnson, naizgled običnoj petnaestogodišnjakinji.
No, ona je - vila! Ako vas zanima kako će se Omalie nositi s tinejdžerskim spletkama,
prevrtljivim dečkima i dosadnim roditeljima, zavirite u knjigu!
Ovo je vjerojatno najjadnija knjiga koju sam ikada držala u rukama. Skroz bezveze. Očekivala sam nešto bolje. No, iako je knjiga bila sramota za spisateljicu (Clarie Vox), njene korice su me privlačile.
"To je jedini izvorni primjerak te knjige. Prodavač mi je rekao." Okrenula sam se i vidjela visoku crnokosu djevojku.
"Mene su privukle korice te knjige. Ali, zapravo je to čista katastrofa." nastavila je govoriti. Zatim se predstavila. Amber Jo Alvadero. Bila je vrlo zabavna i imale smo puno toga simpatičnog. No, autobus kojim se trebala vratiti kući kreće za dvije minute. Pozdravile smo se i tada je otišla. Šteta...
Stavila sam CD u CD-player i pustila glazbu. Hydalee Morrison je svirala pjesmu Little Butterfly na klaviru. Zvuk je bio predivan, jedinstven. Zatvorila sam oči i mogla sam vidjeti Hydalee kako svira klavir na livadi. Prsti su joj brzo prelazili s tipke na tipku, a melodija koju je stvarala bila je prekrasna. Note su pratile lepršav i tajanstven let leptira. Prsti su joj i dalje nježno klizili niz tipke stvarajući potpuno nov, dosada neviđen zvuk. Pjesma je prestala, a ja sam se vratila u stvarnost. Naravno, počela je druga pjesma i nastavila sam uživati u mašti nevjerojatne Hydalee.
* * *
Vani je sjalo sunce, ptice su pjevale, a ja sam u kući gledala televiziju.
"Kellsie, zašto ne odeš vani?" pitala me Thaila koja je sjela do mene. Zakolutala sam očima i promijenila program.
"Pokušavaš me se riješiti? E, pa ovo je moja kuća. Ne mičem se." Zadnju rečenicu sam joj izgovorila polako, naglašavajući svaki slog.
"Znaš, predugo se svađamo. Zašto ja i ti ne bi postale prijateljice?" pitala me je. Šapnula sam joj odgovor na uho.
"Kakve veze s time ima vrba i grožđe?" zbunjeno je pitala, no onda je shvatila. Digla se s kauča i ostavila me da uživam.
Odjednom se oko mene pojavila tama i nisam više bila u kući. Nisam znala na čemu stojim, ali bilo je čvrsto i nisam se bojala da ću pasti. Osjećala sam se čudno, nekako poletno i lagano. Kao da me više ništa ne sputava u ničemu. Tamu je narušila kugla svjetla koja mi se pojavila kod glave. Kugla je bila velika kao nogometna lopta boje zlata. Lebdjela je oko mene i nekako me izazivala da je dotaknem, da je osjetim. Pružila sam ruku i dotaknula površinu kugle. Nisam ništa osjetila, bila je poput pare. Ali, u trenutku kada je moja ruka prošla kroz površinu kugle, tama je nestala i pojavila sam se ispred nekakvog dvorca. Dvorac je bio ogroman, poput dvorca iz bajke. Na velikim kulama nije bilo nikoga. Zapravo, nigdje nije bilo nikoga. U nosnice mi se uvukao miris šume, miris stabala i cvijeća, što nije čudno zato jer se oko dvorca nalazila šuma. Sunce je sjalo svom snagom, ali je bilo vrlo ugodno, nije bilo jako vruće. Tek sada sam primjetila da nosim predivnu plavu haljinu. Osjećala sam se kao u nekom drugom tijelu, ali na pozitivan način. Kao da sam ovo bila prava ja.
Prikupila sam hrabrosti i zakoračila prema dvorcu. Lagano sam gurnula stara, drvena vrata i našla se ispred zamračenoj prostoriji. Zakoračila sam u nju. Nešto je zazujalo pored mene i stotine malih točaka zasvijetlilo je u mraku. Krijesnice... Počela sam se osjećati kao četverogodišnje dijete, bila sam jako uzbuđena i sretna. Odjednom sam začula nečiji šaputav glas koji je govorio:
"Vrati se u stvarnost,
Javu zaboravi.
Saznat' ćeš tajnu
Svemira bajnog."
Bila sam u krevetu, obučena u pidžamu. Osjetila sam nešto hladno na koži. Ogrlica je bila na meni. Nije mi bilo jasno što se dogodilo. Prvo ona luda iluzija o dvorcu, pa sada ovo. Što se to događa? Moje razmišljanje prekinuo je zvuk lepeta krila. Okrenula sam se prema prozoru. Maleno stvorenje visoko otprilike decimetar, stajalo je pored mog prozora. Digla sam se s kreveta da bolje pogledam. To stvorenje je odlepršalo kroz prozor, no za sobom je ostavilo nekakav trag. Dotaknula sam prstima tu srebrnu tvar. Poput šljokica, svjetlucala je. Bila je poput zrnca i imala je ljubičasti odsjaj kada je stajala na mjesečini. Odmah sam se sjetila korica knjige Vilinska prašina, koja mi je stajala na stolu. Ono stvorenje je ponovno doletjelo, ovaj put kod mene. Tako sam mogla vidjeti mladu, minijaturnu, krilatu djevojku koja mi se smješila.
*** *** ***
Da, napokon. Oprostite što vam nisam javila, ali nisam imala vremena. Stvarno. Najozbiljnije.
U prošlom postu sam napisala da ću u ovom postu staviti link do svog drugog bloga. Priču koja bi trebala biti na tom blogu sam počela pisati, ali nisam sigurna za objavljivanje.
Dakle... Ovo je prvi dio 3. poglavlja, kao što i vidite po naslovu. U drugom dijelu počinje priča. I, drugi dio će biti dug, pa nemojte reći da vas nisam upozorila;).
Do tada,
voli vas vaša Kellsie
P. S.
Otvorila sam osobni blog, pa koga zanima neka mi ostavi svoj e-mail. Moj je:
unknowngirl52@yahoo.com
Usput, ako ga i vi imate, slobodno recite=) (Ovo sada zvuči kao nekakva eko-kampanja)
Iskrena ili totalna lažljivica?
Iskrena lažljivica=). 50%. Iako mi laganje ide jako dobro
, prema prijateljima sam iskrena.
Kokos ili papaja?
Hmm... Kokos sam probala i nije bio loš, a papaju bih voljela.
Vatrena ili sramežljiva?
Između.
Voće ili povrće?
Voće.
Tjelesni ili likovni?
Likovni. Nespretna sam pa mi tjelesni ne ide baš dobro. Ok, nisam ni odlična u likovnom, ali ipak biram njega.
Jessica Alba ili Angelina Jolie?
Mislim da bi odgovaranje na ovo pitanje bilo bespotrebno, jer obje su talentirane, lijepe i nema smisla uspoređivati ih.
Jazz ili cajke?
Jazz ne slušam, a ni cajke. No, nemam ništa protiv osoba koji to slušaju. Uostalom, zašto i bi?
Uredan ili neuredan?
Volim biti uredna, ali nisam luda za pospremanjem. Mislim da sam nešto između.
Knjigoljubac?
Odkada sam naučila čitati.
Kino ili disco?
Kino.
Hippy ili emo?
Nijedno. Kao što je Leah rekla: Hippyji su napušeni, a emo kids plaču i stalno su u depresiji (i režu žile ponekad).
Široke ili uske hlače?
Zavisi kako mi stoje.
More ili bazen?
More. U bazenu mi smeta klor.
Auto ili motor?
Auto, uglavnom.
Kad položiš vozački koga prvoga voziš?
Pravo pitanje bi bilo hoću li položiti vozački. Koliko ja poznajem svoju sposobnost - teško. Odmah bi se slupala.
Prvo ljetovanje bez roditelja s koliko godina?
Kao i Beatrix, živim na moru i baš nema potrebe za time. Ali, ipak volim putovati, bilo ljeto ili zima...
Mjesto koje želiš posjetiti?
Ima ih stvarno puno, a i pola ih se ne mogu sjetiti...=)
Čega se jako bojiš?
Smrti, zbog istog razloga kao i Bea.
Najtužniji dan?
Kada mi je djed umro. Mrzim taj dan i mrzim to što se sjećam svake sitnice tog dana... Često se rasplačem kada se sjetim toga.
Tvoj nadimak?
Od mog imena je malo teže napraviti nadimak, ali me inače zovu Dara ili, kako me jedna prijateljica zove, Paučica.
Žuto ili narančasto?
Žuta je ok, a i narančasta. Ne mogu se odlučiti...
Novac ili ljubav?
Ljubav, razloge valjda znate.
Pas ili mačka?
Teško. Jako teško. Volim pse, volim mačke. Stvarno teško..
OK! ili Teen?
Koje pitanje... Ponekad kupim jednog, ponekad drugog, ali nisu mi baš nešto posebno...
Najgluplji SMS u životu?
Hmm... Trenutačno se nijednog ne mogu sjetiti...
Plivanje ili trčanje?
Plivanje, definitivno.
Horor ili komedija?
I jedno i drugo.
Kiss ili hug?
Mislim da mi je ipak draži zagrljaj... No, zavisi od koga...
Frajerica ili šminkerica?
Nijedno.
Post dolazi za koji dan!
P.S.
Nikome nisam stigla javiti za ovo, pa vas molim da se ne ljutite...
"Bok Kellsie!" pozdravila me teta Cinnamon kada sam ušla u kuću.
Prišla sam Thalii. Sjedila je na kauču u svojoj bijeloj Guccijevoj haljini koja je naglašavala njenu tamnu put, crne oči i kosu. Usiljeno se nasmiješila kada me je vidjela. Prišla sam joj i pozdravila je. "Oprostite, ali moram početi pisati zadaću. Za dva dana počinje škola, a ja nisam ništa napisala." rekla sam kasnije.
"Kellsie, imamo goste." živčano napomene tata.
"Nema veze, Peter. Pusti je ako ima zadaću." rekla je teta Cinnamon. Možda je sada djelovala ljubazno, ali nikada ju nije bilo briga za nikoga drugoga osim Thalie. Kao da ona (a i svi ostali) nisu primjećivali kakva je Thalia osoba.
Ušla sam u sobu i počela pisati matematiku. Nikada nisam voljela brojeve, pa ni matematiku. Brojevi su zamorni, ozbiljni i previše prizemni. Jednostavno su... previše ozbiljni za moj ukus. Napisala sam jedan zadatak i odustala. Nije me bilo volja. Legla sam na krevet i osluškivala tišinu oko sebe. Sve mi je dosadilo i odlučila sam se prošetati. Izašla sam iz kuće i otišla u knjižnicu. Nisam ponijela knjige da ih vratim, nego sam samo željela biti sama na mjestu koje tako volim. Sjela sam za jedan stol i pogledala neku knjigu koja je stajala do mene. Dosada... Pokupila sam se i vratila se kući.
Telefon je zazvonio.
"Da?" javila sam se.
"Bok, Kellsie. Elyse je." Bilo mi je čudno što me Elyse zove. Ona je sa mnom u razredu, ali nikada se nismo puno družile.
"Znaš li gdje živim? Dođi do mene." rekla je i, prije nego što sam nešto uspjela reći, spustila je slušalicu. Zbunjeno sam zaključala vrata i izašla na ulicu. Vani je bilo prohladno pa sam uzela jaknu. Vjetar mi je mrsio kosu koju nikako nisam mogla obuzdati.
Nakon par minuta došla sam do kuće u kojoj živi Elyse. Pozvonila sam i ona mi je otvorila vrata. Bila je neobično ljubazna, no njene smeđe oči ostale su hladne. Rukom je prošla kroz crvenu kosu i pozvala me unutra.
"Vjerojatno se pitaš zašto sam te pozvala. Ja mislim da si ti jako draga osoba i žalim što se nismo bolje upoznale." rekla je. Zbunjeno sam je pogledala jer mi ništa nije bilo jasno.
"Hoćeš li soka?" pitala me, a ja sam samo kimnula. Digla se s kauča i otišla je u kuhinju. Imala je jako veliku kuću uređenu u engleskom tudorskom stilu. Veliki dnevni boravak, teretana, soba za opuštanje, igraonica, vanjski i unutarnji bazen... Njeni roditelji imaju jako puno novaca. Vratila se sa sokom i sjela je na kauč.
"Hajde, reci mi nešto o sebi." rekla je. Zbunjeno sam promucala nekakve besmislice kada sam čula nečiji smijeh iz ormara koji je stajao nedaleko od nas. Elyse se digla na noge i ona se počela smijati. Smijeh je postajao glasniji. Tada su iz ormara izašle tri osobe; Oscar, Yasmin i Paul. Stali su oko mene, upirali prstima i smijali se. Ljutito sam izletjela iz kuće i glasno zalupila vratima. Zašto sam im dopustila da prave budalu od mene? Već su to i prije radili, očito im je to postalo zabavno. Već mi je to i prije, kada sam imala osam godina, napravila Yasmin.
"Kellsie, čekaj!" zazvala me Yasmin poslije škole, dok sam išla kući.
"Možeš doći kod mene danas? Može sada?" upitala je. Kimnula sam. Yas i ja smo veselo skakutale do njene kuće. Ona je bila vrlo simpatična djevojka. Duga smeđa kosa skupljena u pletenicu poskakivala je iza njenih leđa.
Došle smo kod nje i otišle u njenu sobu. Gledale smo Barbie crtić i veselo pričale.
"Daaaj, reci mi tko ti se sviđa... Ja sam tebi rekla da mislim da je Alex sladak. Jesi li mi prijateljica ili ne?" ozbiljno me upitala. Zelene oči pozorno su me promatrale. Stvarno sam mislila da mi je prijateljica i nisam htjela da se naljuti na mene.
"Pa, ovaj... Richie mi se sviđa." sramežljivo sam priznala. Njena usta su se razvila u zločesti osmijeh dok je prilazila vratima. Otvorila ih je. Lara, Dana, Marco i Gordon su se smijali. Prisluškivali su. Smjestili su mi...
Tako je bilo prvi put, a isto tako bilo je i danas. Dugo je prošlo dok nekako nisam zaboravila taj dan, te dječje simpatije i njihova lica... Gotovo neprimjetno, suze su klizile niz moje lice. Zašto ja? Zašto nigdje ne pripadam? Zašto sam uvijek 'dežurna čudakinja'? Zašto ja?!
Stajala sam ispred svoje kuće. Nikoga nije bilo. Otišli su u šetnju, valjda. Odvukla sam se do svoje sobe. Legla sam na krevet i zaspala...
* * *
Šuma... Trčala sam najbrže što sam mogla. Nisam znala gdje idem, ali sam osjećala da prije ili poslije moram negdje doći. Ubrzo sam došla na nekakav šumski proplanak u blizini kojeg je bila špilja. Ušla sam u špilju, vođena nekakvom čudnom silom. Sve je svjetlucalo iako nigdje nisam vidjela izvor svijetla. Netko je stajao u kutu. Prišla sam. Bila je to djevojka crvenkasto - crne kose zelenih očiju, blijede puti obučena u crnu haljinu.
"Ja sam Caitlin." predstavila se.
"Ovaj... Ja sam Kellsie. A gdje smo to mi?" zbunjeno sam pitala.
Nasmiješila se i odgovorila: "Na mjestu gdje na vrbi raste grožđe, na mjestu gdje ribe lete, a mačke rone. U snu. Tvom snu, da budem preciznija."
Zbunjeno sam je pogledala. Ha? Ništa mi nije bilo jasno. Ništa s velikim 'N'. Nothing. Približila mi se.
"Kellsie, uskoro počinje važno razdoblje u tvom životu. Vrlo važno. Sve će se promijeniti. Ali samo budi snažna i vjeruj. Vjeruj u sebe. Vjeruj u nas." rekla je. I dalje mi ništa nije bilo jasno.
"Sada moram ići. Još moram ući u tisuće snova tvojih vršnjaka... Ovo nije lak posao, osobito za nekoga tko jedna postoji." mrmljala je sebi u bradu. Nasmijala se kada je vidjela izraz mog lica.
"Daj mi svoju ruku." zamolila me. Učinila sam to. Pustila je da joj iz ruke klizne srebrna ogrlica s privjeskom u obliku polumjeseca. Pala je na moj dlan. Bila je lagana, gotovo kao da je i nisam osjećala. Sjajila se. Caitlin se ponovno nasmiješila i tada se bijela izmaglica spustila na nas i više nisam ništa vidjela. Caitlin lik je izblijedio.
Probudila sam se. Vani je još bila noć i mjesec je bio jedini izvor svijetla. Ono je bio san. Samo san. A što sam mislila da je? Sigurno nije bila stvarnost. Nigdje u blizini nema špilje. San... Samo san...
Sukie je spavala u svom kavezu, a mjesečina je obasjavala njeno crno perje. Okrenula sam glavu na drugu stranu. Sigurno mi se pričinja. Nije moguće...
Srebrna ogrlica s privjeskom u obliku polumjeseca je stajala na ormariću blizu mog kreveta.
*** *** ***
Oprostite što ste čekali, ali imala sam problema s objavljivanjem posta. Nadam se da je dobro i dovoljno dugo. Dobro, ispalo je puno kraće nego što sam zamišljala, ali nisam ga htjela mijenjati jer bi ste morali čekati još duže. Malo sam ubrzala radnju, ali nadam se da je dobro.
Odlučila sam što ću s likovima. A vjerujte mi da je bilo jako teško jer ste mi svi užasno dragi.
Angie, Beatrix, Della, Britta i May recite mi želite li biti u priči. May, želiš li da te ubacim kao May ili Maddy?
Angie, koji lik da uzmem za tebe?
Trebat će mi drugačiji opisi pa mi samo napišite kakva ste osoba i što volite. Za ostalo ću se pobrinuti ja.
U slijedećem poglavlju napisat ću link do mog drugog bloga. Samo 'teen priča', bez magije. Ali mislim da će vam se svidjeti. Tamo bih voljela primiti još likova(već sam odlučila koje) koji će mi bolje pristajati u toj priči.
Rosy, mogu li tebe ubaciti u ovu drugu? Mislim da ćeš tamo bolje pristajati.
Mislim da je to sve...
Voli vas vaša
Kellsie
P. S.
Da, Cinnamon znači cimet, ali je to i ime...
4 kratke rečenice o meni:
-joj... Ne znam.
Kellsie sam napravila prema sebi, pa ako vas zanima nešto o meni pročitajte priču ili me jednostavno - pitajte=)
Mržnja ili oprost?
Gotovo uvijek oprost, ali postoje stvari preko kojih se ne može prijeći tako lako.
Ljubav ili novac?
Uhh... Pretpostavljam ljubav. Ali nije ni novac nevažan:). Nisam baš TOLIKA romantičarka, ali ipak ljubav.
Škola ili kućanski poslovi?
Škola. Nisam ljubiteljica škole, ali, ipak, tu su mi prijatelji. I, naravno, šansa za sanjarenje preko dosadnih predmeta...=)
4 tvoje najveće želje..
-da mi se ispune sve želje(he, he, Beatrix, lukavija sam od tebe...:)). Ne, ne znam. Možda to da upoznam sve divne prijatelje koje sam stekla preko priča(blogova)
-da upoznam ekipu Harryja Pottera i Emily Browning
-da upoznam Vladu Rosyakovu(manekenka, gledala sam je na Fashion TV-u(24 hours with model) i stvarno me očarala. Skroz je drukčija u privatnom životu i na poslu. Eh, i, ne garantiram da sam točno napisala njeno ime=))
-da postanem netko i nešto(u dobrom smislu, of course)
Najbolji frendovi, njihove osobine...
-Nickey(Nicole Tonks) - jedina osoba koja zna za moj blog. Iskrena prijateljica i na nju se nemoguće naljutiti. Uvijek je nasmješena i vesela. Moja jedina prava prijateljica(koju poznajem=))
Šta me prvo privuče na deckima/curama?
-hmm... Valjda ono po čemu se ta osoba izdvaja...
Kako se volim oblačiti?
-to zavisi o mom raspoloženju. Ako sam bezvoljna, oblačim ono što mi prvo dođe pod ruku. Ako imam nekakve 'inspiracije' skombiniram nešto s nečim. I ne garantiram da uvijek izgledam dobro=). Od obuće obožavam balerinka i starke, kao i obične tenisice. A tu su i japanke, sandale...
Tko je najglasniji u tvojoj kući?
-eh, mislim da bih to bila ja:).
Jesi li zaljubljen/a?
-trenutačno nisam
Prva pomisao kad se probudim...?
- ako je škola, onda nešto u stilu "Opet u tu mučionu. Da bi se sve to srušilo...", a ako nije... Ha, zavisi o danu.
Štafetu dodjeljujem:
B.B. je štafetu predala svima, pa nisam sigurna tko je primio štafetu, a tko ne, pa neka je uzme onaj tko ju nije napisao.
Jedna molba:
Posjetite blog moje najbolje prijateljice. Ona je još 'nova' i malo tko ju zna, pa... Klik!
Your's
Kellsie
Probudilo me tapkanje kiše po prozoru. Vezala sam svoju gustu kosu u rep i digla se s kreveta. Prišla sam prozoru. Kiša se polako smirivala, a iz daljine je virilo zubato sunce. Za koji dan počinje škola. Inače mi to baš i nije smetalo, no ove godine zima me razočarala pa sam bila mrzovoljna. Nismo imali snijega. Cijelo vrijeme je kišilo, kišilo i kišilo...Ovo je bila depresivna zima.
Prišla sam svom radnom stolu i pogledala uokvirenu fotografiju. Tata, sestre, brat i ja sretno mašemo, a iza nas se vidi lunapark. Bolje sam pogledala tatino pomalo izborano, no još uvijek mlado lice. Smeđe oči sretno su sjale. Iako je tu izgledao jako dobroćudno i djelovao kao popustljiv čovjek, u stvarnosti je bio drugačiji. Bio je užasno strog i ništa ga nije moglo smekšati. Prije nije bio takav. Vjerojatno je mamin odlazak utjecao na to. Majka nas je napustila prije četiri godina. Trebala je novi početak i, pretpostavljam, četvero djece je njoj bilo malo previše, iako nas je voljela. Nije bila najbolja mama, ali bila je dobra prijateljica. Davala je dobre savjete i razumjela je djecu. Svi mi kažu da joj sličim. Još uvijek se sjećam njene plave kose i modrih očiju, njenih pokreta. Sjećam se načina na koji je govorila, kako se smijala...
Dvije mala, prozirne suze kliznu niz moj obraz. Zastrašujuće je koliko uspomena na nju može boljeti. Obrisala sam suze i ponovno prišla prozoru. Kiša je prestala prije nekoliko minuta. Šarena duga digla se nad grad. Prišla sam crnoj vrani koja je stajala u kavezu pored prozora. Pogladila sam je po njenom crnom, mekom perju. Sukie napola otvori jedno oko i pogleda me. Nakon nekoliko sekundi ga zatvori. Sukie sam dobila prije pola godine, za trinaesti rođendan. Iako mnogi ljudi ne vole vrane zato jer predstavljaju nešto loše, ja ih volim. Volim ih zato jer su drukčije... Poput mene.
Obukla sam trenirku i izašla van, s knjigom u ruci. U parku se već okupilo društvo iz mog razreda. "Evo one čudakinje!" poviknuo je netko podrugljivo. Ignorirala sam ruganje i smijanje koje je tada počelo. Nikada se nisam slagala s njima. Ja sam za njih bila čudakinja. Jednostavno smo bili... različiti. To ignoriranje je meni već prešlo u naviku. Ni jedna njihova riječ više mi nije smetala. Nastavila sam šetati, ignorirajući ruganje, i došla do svoje omiljene livade. Trava je još bila mokra, ali to mi ništa nije značilo. Leptiri su zaigrano letjeli ispod duge i drveća s kojeg su još kapale kapljice kiše. U nosnice mi se uvukao miris početka proljeća. Sjela sam na jedan suhi kamen i otvorila knjigu koju sam uzela za čitanje, Hrkač - trkač Lorene Auaqin. Knjiga zanimljivog naziva govorila je o životu triju sestara. Peg, Will i Ellie Uzell su petnaestogodišnje blizanke, koje nakon smrti roditelja i odlaska kod neobuzdane, djetinjaste tete otkrivaju čari noćnog života u New Yorku. Knjiga je bila vrlo zanimljiva i imala je veliku dozu humora u sebi.
Čitajući knjigu, nisam primjetila da me netko zove s druge strane livade. Priznajem, često se tako uživim u knjigu da zaboravim jesti, spavati, ili ne primjećujem što se događa oko mene. Digla sam se sa stijene na kojoj sam sjedila i krenula prema sestrama koje su me zvale. Nell je, po običaju, bila odjevena u traperice i gornji dio trenirke, a Dell je na sebi nosila plavu haljinu.
"Došla je teta, a i s njom Thalia." rekla je Nell. "Thalia Callie ili Thalia Jodie?" upitala sam. U našoj obitelji postoji običaj da se djeci da više imena, pa su i neki naši rođaci dobili isto ime. Ja sam, naprimjer, ime Kellsie dobila po maminom izboru, a Violet po njenoj najdražoj boji. Elizabeth i Delilah sam dobila po bakama. Kellsie Violet Elizabeth Delilah DeLorean Baudalerie - da, to sam ja. Iako me neki zovu Kell, Vi, Liz ili Lilah, uglavnom sam Kellsie ili Violet. "Thalia Callie." odgovorila je Dell. Mrak mi je odmah pao na oči. Thalia Callie je bila moja potpuna suprotnost - umišljeno, razmaženo, bogato derište koje je uvijek u centru pozornosti sa svojim bijelim zubima. Iako mi je prva sestrična, nismo nimalo slične što se tiče ponašanja. A u izgledu? Tu se razlikujem od ostatka obitelji. Gotovo svi imaju crnu kosu i tamniju put, dok ja imam kestenjasto - smeđu kosu i jako blijedu put. Uglavnom svi imaju manekensku visinu, a ja sam niska. Ne potpuno niska, ali ipak niska. Izdvajam se od svoje obitelji. Čudno, zar ne?
*** *** ***
Evo i prvog poglavlja. Ovo je samo uvod, pa sam željela da bude kratko. Oprostite mi ako ima gramatičkih grešaka, ali nisam stigla detaljno pogledati. Možda je naslov malo glup, ali stvarno se drugog nisam mogla sjetiti.
Nadam se da vam se sviđa. Možda vas ovo s vranom Sukie podsjeti na testrale, ali to mi nije bila namjera. I Hrkač - trkač i Lorena Auaqin su izmišljeni. Koliko ja znam=).
Nemojte mi se javljati za likove jer nisam sigurna hoću li uzimati vaše 'postojeće' ili ću izmisliti nove. Biti ćete obaviješteni:).
Kao što vidite po dizajnu(da, zasada samo po dizajnu), ovo će biti priča o vilama i vilienjacima. U prva dva - tri poglavlja ćete upoznavati mene, a tek onda počinje priča. I tek tada ću urediti boxeve.
Nadam se da ćete cijeniti moj trud jer sam se jako mučila(naprezala mozak, trudila, razmišljala... Zovite to kako hoćete) za ovu priču.
I, želim se zahvaliti Angie na tako divnom dizajnu.
Veliki pozdrav i pusa svima vama od
Kellsie
